Sadržaj ovog bloga:
Obnovljivi izvori energije, posebice solarna energija i solarne elektrane, sve su važniji u energetskom miksu Hrvatske. Međutim, iako zemlja ima ogroman potencijal, sektor se trenutačno suočava s ozbiljnim izazovima. Zbog regulatornih prepreka i ograničenog kapaciteta elektroenergetske mreže, čak 5.000 MW projekata zaglavljeno je u fazi planiranja, bez mogućnosti priključenja.
Ova situacija prijeti ne samo gospodarskom rastu, već i ostvarenju ciljeva vezanih uz povećanje udjela obnovljivih izvora energije. Stručnjaci upozoravaju da bi Hrvatska mogla izgubiti više od 17 milijardi eura potencijalnih investicija ako se problemi hitno ne riješe piše PV Know How.
Zašto su investicije u obnovljive izvore energije blokirane?
Prema riječima Igora Grozdanića, predsjednika udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), glavni uzroci zastoja su:
- pravna nesigurnost,
- proturječni i nejasni propisi,
- složene procedure za izdavanje dozvola,
- ograničeni kapacitet elektroenergetske mreže.
Ovakvi uvjeti obeshrabruju investitore jer otežavaju realizaciju projekata i stvaraju dodatne financijske rizike.
Unatoč tome, Hrvatska je na putu da do 2025. premaši 1 GW instaliranih solarnih kapaciteta, što potvrđuje da sektor posjeduje značajan potencijal i da interes investitora postoji.
Problemi s kapacitetom mreže
Jedan od ključnih infrastrukturnih problema jest činjenica da je hrvatska elektroenergetska mreža dosegnula svoj maksimum. To znači da novi solarni projekti ne mogu biti priključeni, bez obzira na to što su već uložena značajna sredstva u planiranje i razvoj.
Ova zapreka stvorila je zaostatak projekata ukupnog kapaciteta od 5.000 MW, koji čekaju na infrastrukturna rješenja. Posljedice su višestruke:
- investitori ostaju u neizvjesnosti,
- usporava se tranzicija na čistu energiju,
- Hrvatska riskira neispunjavanje ciljeva za 2030., među kojima je i postizanje 2,5 GW solarne energije.
U rujnu 2025. Hrvatska će biti domaćin konferencije Solar Flex Croatia, posvećene razvoju solarne energije u jugoistočnoj Europi. Očekuje se da će ovaj događaj dodatno naglasiti važnost rješavanja problema mrežnih kapaciteta i privući pozornost donositelja odluka.
Potrebne regulatorne reforme
OIEH i drugi industrijski akteri već godinama upozoravaju na potrebu za:
- jasnim i stabilnim pravnim okvirom,
- pojednostavljenim procedurama za izdavanje dozvola,
- strateškim ulaganjima u mrežnu infrastrukturu.
Bez tih reformi Hrvatska neće moći ostvariti svoje energetske ciljeve niti privući potrebna ulaganja. Iako je Vlada svjesna problema, napredak je i dalje spor.
Pozitivni primjeri – putokaz za budućnost
Unatoč izazovima, postoje i primjeri projekata koji ulijevaju optimizam. Korlat Solar Plant, najveća solarna elektrana u Hrvatskoj, financirana je zajmom EBRD-a od 31,6 milijuna eura i imat će kapacitet do 99 MW. Ovaj projekt pokazuje da uz adekvatnu podršku i financiranje, sektor može značajno napredovati.
Ako bi slična podrška bila dostupna i za druge projekte, Hrvatska bi mogla ostvariti ogroman iskorak u tranziciji prema čistoj energiji.
Hrvatska na energetskoj prekretnici
Sektor obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj trenutačno stoji pred velikim izazovima, ali i prilikama. Ako se regulatorne i infrastrukturne prepreke ne uklone na vrijeme, zemlja riskira gubitak čak 17 milijardi eura, usporavanje gospodarskog razvoja i kašnjenje u ispunjavanju klimatskih ciljeva.
Investicije u obnovljive izvore energije u Hrvatskoj i dalje predstavljaju golem potencijal, no za njihov uspješan nastavak potrebne su hitne reforme. To uključuje modernizaciju elektroenergetske mreže te jasan i stabilan regulatorni okvir koji bi investitorima omogućio da svoje projekte provedu bez dodatnih prepreka.
Dodatno, ulaganja u edukaciju stručnjaka i razvoj lokalne industrije mogu otvoriti nova radna mjesta i dodatno ojačati gospodarstvo. Poticaji za građane i poduzeća da ulažu u vlastite solarne sustave također bi mogli ubrzati tranziciju prema održivijem energetskom sustavu i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima.
Bez pravovremenih mjera, Hrvatska riskira zaostajanje u razvoju obnovljivih izvora energije i propuštanje prilike za značajne investicije u sektor koji je ključan za energetsku sigurnost i ekološki održiv razvoj.
